Fresh Press portal
Crna Hronika Vijesti

Preminuo Mirza Jamaković, jedan od sarajevskih ratnih heroja “Zlatni ljiljan”

Među njegovim ratnim drugovima, dobrim saborcima, ali i poratnim saradnicima, u četvrtak se proširila tužna vijest. Umro je Mirza Jamaković. Jedan od sarajevskih heroja, “Zlatni ljiljan”.

Jamaković je bivši načelnik Kontradiverzione zaštite Republičkog MUP-a, a poslije rata i Odjela kontradiverzione zaštite MUP-a Fedracije BiH.

Prošle godine bio među predloženima za “Medalju hrabrosti”.

Piše: Faruk Vele

Bio je antifašista po uvjerenju. Tokom cijelog rata i opsade Sarajeva, posvjedočit će nam njegovi bližnji, nikada nije skinuo Titovu sliku sa zida.

Ovaj stručnjak za eksplozive je 12. aprila 1997. godine, prilikom posjete pape Ivana Pavla II otkrio 23 protutenkovske granate ispod mosta kod RTV Doma, na ruti kojom je trebao proći Sveti Otac.

Osim granata, kako su tada pisali mediji, pronađena je plastična vrećica s eksplozivom, dva eksplozivna punjenja, amaterska radio stanica, pet električnih detonatora i drugo. Po procjenama stručnjaka, planirana eksplozija ne samo da bi potpuno uništila most kojim je trebao proći Papa, “već bi izazvala i oštećenja na objektima i ugrozila živote ljudi na širem području”.

Zahvaljujući Jamakoviću, granate su demontirane, a papa Ivan Pavao II je uspješno završio svoj pohod Bosni i Hercegovini, kao i onaj 2003. godine.

Vildana Selimbegović pisala je početkom 2003. godine da je Mirza Jamaković imao “zavidan niz priznanja”.

“Ekspert koji je sigurnom učinio sarajevsku olimpijadu, spasio Ivana Pavla II, ali i Billa Clintona,IPTF-u i Francuskoj legiji stranaca dokazao (je) njihove greške…”, navodila je, uz ostalo, Selimbegović.

Život nije štedio Jamakovića. Prilikom testiranja granata koji su pravili naši branitelji tokom agresije, izgubio je ruku.

Na kraju rata njegovog tada 11-godišnjeg sina Harisa usmrtila granata sa Trebevića, a teško ranila kćer.

Bio je vještak prilikom istrage ubistva federalnog doministra Joze Leutara, pa se njegovo ime pojavljuje u brojnim napisima iz tog vremena. Njegova rodbina i saborci kazat će da je bio (možda upravo zbog onog što je mnogo znao) i žrtva montiranog političkog procesa zbog navodnog ilegalnog slanja oružna na Kosovo tokom tamošnjeg rata krajem devedesetih. On i ostali optuženi i osuđeni, među kojima i penzionirani general Hamdo Bahto, tvrdili su da su pomagali Kosovu.

Podrška Divjaku

Valjda zbog tog iskustva je među prvima stao uz generala Jovana Divjaka nakon hapšenja u Austriji po srbijanskoj potjernici.

“Izdrži, care! Znaš koliko su mene optuživali za Ferhadiju, Markale i ne znam što već. Pusti đubrad! Ovde te ljudi vole!”, govorio je Jamaković generalu Divjaku, kojeg on na više mjesta spominje u svojim dnevničkim zapisima.

Prijatelji, ratni drugovi i kolege opraštaju se na društvenim mrežama od Jamakovića.

“U bolji svijet preselio je Mirza Jamaković, prije svega dobar čovjek i izvrstan stručnjak za eksplozive. Obavljao je dužnost načelnika Kontradiverzione zaštite Republičkog MUP- a, a kasnije Federalne uprave policije. Imao sam čast raditi sa njim reintegraciju Sarajeva i šire”, piše policajac Damir Sporišević.

“Veliki čovjek, veliki altruista, veliki boraca, veliki dubinoljubac, i veliki prijatelj Mirza Jamaković”, podsjećaju njegovi prijatelji.

“Otišao je dobar drug i čovjek. Nadam se na bolji svijet. Za ovaj je puno toga učinio”, bilježi Nijaz Skendaragić.

“Vojnik sreće” Samir Čajić Čaja dijeli poruku Rusmira Hanića Rusa.

“Imali smo šta naučiti od njega. Nije bio omladinski demagog, već osoba koja je okupljala stotine mladih i nečemu ih naučila. To je čovjek kojeg se voljelo.
Naučio nas je mnogo čemu. Dovodio nas do granica smrti, a sačuvao nas od nje. S njim smo bili hrabri ili hrabriji od drugih. Bili smo njegova raja. Ispucavati amaterske rakete, restaurirati i napraviti novu zvjezdarnicu na Čolinoj kapi, letjeti zmajem, roniti uklanjati bombe, biti patriota, ratnik i boriti se kao “lav” na prvim linijama, gledati smrti u oči gotovo svaki dan kroz borbu sa terorizmom, mogao je samo on”, ističe Hanić.

Ispraćaj pod petokrakom

Zahvaljujući njemu su, kaže, ostali živi.

“Nažalost on sebe nije štedio. Upravo je on najviše nastradao i naviše podnio žrtve. Biti zlatni policajac, prvoborac, pokazalo je njegovo opredjeljenje da nas zaštiti i sačuva svih pošasti nove “demokratije”. Nije nam dao da mrzimo iako je imao razloga. Nije dao da se razlikujemo. Nije dao da ostanemo sami, a on je ostao sam. Svi oni koji su ga poznavali, znaju, da nije zaslužio sve ono što mu je život učinio. Kako god i šta god, bio je ovakav i ostaće naš “Domi”. Biće s nama u sjećanju na anegdote, kojim nas je činio srećnim”, naveo je Jamakovićev prijatelj.

Sahranjen je na groblju Bare. Na grobnoj ploči mu je uklesana petokraka!

Neka je slava Mirzi Jamakoviću, jednom od heroja Sarajeva i Bosne koji tiho odlaze.

(Radiosarajevo)

Na našoj internetskoj stranici koristimo kolačiće kako bismo Vam mogli pružati uslugu, analizirati korištenje, osigurati oglašavanje i funkcioniranje sustava, koje bez uporabe kolačića ne bismo bili u mogućnosti pružati. Nastavkom korištenja portala suglasni ste s primanjem kolačića. Više o politici o kolačićima i upravljanja postavkama kolačića pročitajtePrihvatamPročitaj više